Održavanje zelene baštine našeg groblja sve je veći izazov

Rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode Varaždinsko groblje je od 1966. godine zaštićeno kao spomenik prirode (spomenik vrtne arhitekture), te je upisano u Upisnik zaštićenih područja.

Zelena baština groblja, njegova ljepota i zanimljivi i nadasve značajni spomenici i oblikovanje čine ga jedinstvenim u Europi, te predstavljaju jedno bogatstvo koje valja neprestano njegovati, kako bi se očuvao stari prepoznatljivi stil i ugođaj.

146.000,00 m² nasada Thuja nalazi se na našem groblju. Tu je još 414 ukrasnih grmova, najviše šimšir (buxus), 32 javora i još 267 raznog bjelogoričnog drveća, 430 sadnica ruža i oko 1.200 komada različitog sezonskog bilja.

No, održavanje ovog izuzetnog spomenika parkovne arhitekture veliki je izazov posljednjih godina. Klimatske promjene utječu na zdravstveno stanje ukrasnog bilja jer su u posljednjem desetljeću iz godine u godinu zabilježene dugotrajne suše, obilne oborine u kratkotrajnom razdoblju, godišnja doba s izrazito neravnomjerno raspoređenim oborinama i temperaturama znatno višim od prosjeka. To utječe na zdravstveno stanje bilja, posebno na njihovu fiziološku konstituciju. Biljke zbog stresa fiziološki slabe i postaju podložne napadu biljnih bolesti i štetnika.

Tuje su se unazad 10 godina pokazale posebno osjetljive na novonastale uvjete uzrokovane klimatskim promjenama. Stres uzrokovan prvenstveno visokim ljetnim temperaturama i dugotrajnom sušom fiziološki slabi biljke tuja koje postaju podložne napadu štetnika i to posebno tujinog krasnika (Palmar festiva) i tujinog potkornjaka (Phloesinus thujae). Kukci, posebno potkornjaci, brzo reagiraju na povoljne uvjete za njihovo razmnožavanje.

Prisutnost utvrđenih štetnika, koji mogu u vrlo kratkom vremenskom periodu pričiniti značajnu štetu, predstavlja veliku opasnost zbog činjenice da postoji veliki potencijal za širenje na nezaražene biljke, te smo primorani vršiti tretiranja nekoliko puta godišnje kao i odstranjivati zaražene biljke ili grane ukoliko nije zahvaćena cijela biljka.

Spustila se i razina vode što uzrokuje sušenje bilja odnosno nameće potrebu stalnih ulaganja u navodnjavanje na groblju kako bi se biljkama omogućila voda nužna za život i rast.

Zelenilo groblja, posebno poznati nasadi Thuja, ali i drugo drveće, dosegli su svoju starost te su i zbog toga podložniji oboljenjima. Naravno, vrše se i zamjene starih Thuja za nove kako bi naše groblje i dalje zadržalo svoje poznato hortikulturno uređenje zbog kojega je i rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode groblje zaštićeno kao spomenik prirode (spomenik vrtne arhitekture).

Komentari